Župnici Župe Jablanica

Popis župnika:

  1. Fra Cvitan (Cvjetko) Dodig 1917.-1919.
  2. Fra Rafo Prusina 1919.-1926.
  3. Fra Krsto Kraljević 1926.-1927.
  4. Fra Pavo Dragićević 1927.-1934.
  5. Fra Andrija Jelčić 1934.-1936.
  6. Fra Darinko Brkić 1936.-1937.
  7. Fra Jako Križić 1937.-1938.
  8. Fra Nikola Ivanković 1938.-1944.
  • župa bez župnika 1944.-1951. (služi se iz Konjica)
  1. Fra Blago Karačić 1914.-1994.
  2. Fra Andrija Šoljić 1951.-1955.
  3. Fra Andrija Kordić 1955.-1958.
  4. Fra Marko Dragićević 1958.-1964.
  5. Fra Rade Dragićević 1964.-1967.
  6. Fra Alojzije Sesar 1967.-1978.
  7. Fra Eugen Tomić 1978.-1980.
  8. Fra Jozo Jolić 1980.-1988.
  9. Fra Alojzije Bošnjak 1988.-1999.
  10. Don Slaven Ćorić 1999.-2001.
  11. Don Ivan Zovko 2001.-2016.
  12. Don Mile Vidić 2016.-2017.
  13. Don Marko Šutalo 2017.-

Životopisi župnika:

  1. [ps2id id=’zupnik-1′ target=”/]Fra Cvitan (Cvjetko) Dodig 1917.-1919.Dodig, fra Cvitan (Cvjetko) – Rođen je u Međugorju 14. travnja 1869. Pučku školu završio je vjerojatno u Gradnićima, a gimnaziju kod franjevaca na Širokom Brijegu i Humcu (do 1889.). U franjevački red stupio je na Humcu 25. rujna 1889., svečane zavjete položio je 28. listopada 1893., a za svećenika ga je zaredio biskup fra Paškal Buconjić u Mostaru 10. ožujka 1894. Filozofiju i teologiju završio je u Perugi i Pisi (Pesciae) u Italiji (1890.-1894.). Nakon povratka sa studija čitav je život u pastoralu u brojnim hercegovačkim župama: kapelan u Županjcu (1894.-1895.), Gradnićima (1895.-1896.), Širokom Brijegu (1896.-1897.), Konjicu (1897.-1898.) i Humcu (1898.-1899.), župnik u Seonici (1899.-1901.) i Grudama (1901.-1905.), kapelan na Humcu (1905.-1906.), župnik u Rošku Polju (1906.-1907.), Kočerinu (1907.-1910.) i Ljutom Docu (1910.-1911.), kapelan na Širokom Brijegu (1911.-1913.), Posušju (1913.-1914.), Gabeli (1914.-1915.), Čerinu (1916.-1917.), župnik u Jablanici (1917.-1919.), kapelan na Humcu (1919.-1921.) i u Mostaru (1921.-1923.), župnik u Klobuku (1923.-1930.), Pločama, danas Tepčići (1930.-1932.), kapelan u Čitluku (1932.-1933.), Gorici (1933.-1934.), Humcu (1934.-1937.), Čitluku (1937.-1938.) i konačno na Humcu (1938.-1939.). Reklo bi se da nitko u povijesti Provincije nije promijenio toliko mjesta boravka i djelovanja kao on! Preminuo je na Humcu 5. siječnja 1939. od kapi u 70. god. života, 50. god. redovništva i 45. god. svećeništva. Pokopan je na Novom groblju.

 

  1. Fra Rafo Prusina 1919.-1926.[ps2id id=’zupnik-2′ target=”/]Prusina, fra Rafo – Rođen je 21. siječnja 1884. u Hamzićima, župa Čerin. Krstio ga je fra Marijan Zovko 24. siječnja 1884. Pučku školu i gimnaziju završio je na Širokom Brijegu (1893.-1900.), a filozofsko-teološki studij u Mostaru (1901.-1905.) i Fuldi, Njemačka (1905.-1907.). U franjevački novicijat stupio je na Humcu 4. listopada 1900., svečane zavjete položio u Mostaru 4. listopada 1904., a za svećenika je zaređen u Fuldi 16. rujna 1906. Najveći dio svoga svećeničkoga života proveo je pastoralno djelujući u hercegovačkim župama: kapelan u Posušju (1907.-1908.), Županjcu, danas Tomislavgradu (1908.-1910.), Humcu (1910.-1911.), Konjicu (1911.-1914.), župnik u Vinici (1914.), vojni kapelan na bojišnicama u Srbiji i Italiji (1914.-1919.), župnik u Jablanici (1919.-1926.), Rošku Polju (1926.-1928.) te 14 godina u Gabeli (1928.-1943.), s prekidom od godine dana (1934.-1935.), kada je bio u zatvoru u Zenici i kod Okružnoga suda u Sarajevu, od mjeseca studenog 1934. do uključivo mjeseca kolovoza 1935., zbog hrvatske svijesti (prema § 141, čl. 1.). Po izlasku iz zatvora kratko je “de familia” na Humcu, a potom opet u Gabeli. Krajem 1943. kapelan je u Ružićima, a od početka 1944. u mirovini u Čitluku. Početkom 1945. sklonio se zbog ratnih djelovanja u Mostar u franjevački samostan. Partizani su ga 14. veljače 1945. odveli iz samostana, ubili na Čekrku i bacili u Neretvu. S njim su ubijena još šestorica franjevaca, među njima i provincijal dr. fra Leo Petrović. Stradao je u 61. god. života, 45. god. redovništva i 39. god. svećeništva. Za kosti mu se ne zna.

 

  1. Fra Krsto Kraljević 1926.-1927.[ps2id id=’zupnik-3′ target=”/]Kraljević, fra Krsto – Rođen je 21. ožujka 1895. u Grljevićima, tada župa Rasno. Krstio ga je tri dana kasnije fra Metod Miletić. Gimnaziju je završio kod franjevaca na Širokom Brijegu (1908.-1918.), a filozofsko-teološki studij u Mostaru (1918.-1919.), Zagrebu (1919.-1920.), Beču (1920.-1921.) i Fribourgu, Švicarska (1921.-1922.). Franjevački je habit obukao na Humcu 17. rujna 1914., svečane zavjete položio u Mostaru 4. listopada 1918., a za svećenika je zaređen u Beču 28. kolovoza 1921. Djelovao je najprije kao nastavnik na Širokom Brijegu (1922.-1924.), pa potom kao kapelan na Humcu (1924.-1926.) i župnik u Jablanici (1926.-1927.). Potom je obolio pa je ostatak života proživio kao rekonvalescent na raznim mjestima: na Humcu (1927.-1928., 1930.-1931., 1934.-1935. i 1936.-1937.), u Slanom (1928.-1930. i 1937.-1943.) i u Duvnu (1943.-1944.). Tri je godine kod kuće u Grljevićima, u eksklaustraciji (1931.-1934.), a godinu dana na liječenju u Koprivnici (1935.-1936.). Od 1944. je na Širokom Brijegu. Partizani su ga ubili i spalili u protuzrakoplovnom skloništu na Širokom Brijegu 7. veljače 1945., s jedanaestoricom braće. Ubijen je u 50. god. života, 31. god. redovništva i 24. god. svećeništva. Tjelesni su mu ostatci ekshumirani 1969. te preneseni u širokobriješku crkvu 1971. godine.

 

  1. Fra Pavo Dragićević 1927.-1934.[ps2id id=’zupnik-4′ target=”/]Dragićević, fra Pavo – Rođen je u Miletini, župa Gradnići, danas Međugorje, 14. prosinca 1882. Osnovnu je školu završio na Širokom Brijegu, kao i gimnaziju (do 1900.). Filozofiju, teologiju i crkvenu povijest studirao je u Mostaru (1901.-1904.), Parmi (1904.-1905.) i Rimu (1905.-1908.). Franjevački habit obukao je na Humcu 4. listopada 1900., svečane zavjete položio je u Parmi 17. prosinca 1904., a za svećenika je zaređen u istome gradu 2. srpnja 1905. U Rimu je 1908. završio studij crkvene povijesti. Po povratku u Provinciju najprije je kapelan na Humcu (1908.-1909.), a zatim od 1909. do 1928. predaje crkvenu povijest u širokobriješkoj gimnaziji. Potom je sedam godina župnik u Jablanici (1928.-1934.), pa godinu dana gvardijan na Širokom Brijegu (1934.-1935.) i ujedno definitor Provincije (1928.-1931.). Od 1935. do 1944. predaje povijest i patrologiju na franjevačkoj bogosloviji u Mostaru. Potom je tri godine član ispitne komisije za jurisdikciju, boraveći i dalje u Mostaru. Surađivao u zborniku Znameniti i zaslužni Hrvati (1925.) i Hrvatskoj enciklopediji (1-5, 1941.-1945.), te izdao dvije studije: Postanak i razvitak franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu (Mostar, 1918.) i “Život i rad fra Martina Mikulića” u almanahu Hrvatska duša (1923.). Surađivao je i u Narodnoj slobodi (1924.), Franjevačkom vijesniku (1929.-1930.), Glasniku Jugoslovenskog profesorskog zbora (Beograd, 1936.-1937.), Hercegovini franciscani (1940.), Dobrom Pastiru (1951.) i u monografiji Mostar i Hercegovina (Beograd, 1937.). Iz njegove povijesne riznice građu je posebno rabio povjesnik Ferdo Šišić. Njegova se korespondencija sa Šišićem čuva u Šišićevoj ostavštini u Arhivu HAZU u Zagrebu. Posljednje godine života proveo je u franjevačkom samostanu u Mostaru. Tu je i preminuo 24. srpnja 1954. u 72. god. života, 54. god. redovništva i 49. god. svećeništva. Pokopan je na groblju Šoinovac.

 

  1. Fra Andrija Jelčić 1934.-1936.[ps2id id=’zupnik-5′ target=”/]Jelčić, fra Andrija – Rođen je 8. svibnja 1904. u Stubici, tada župa Humac, danas župa Studenci. Osnovnu je školu završio u Trebižatu 1917. god., a gimnaziju na Širokom Brijegu (1918.-1927.). U 5. razredu zamolio je da bude primljen u sjemenište, jer je do tada bio vanjski đak, što je provincijal odobrio. Bogoslovni studij završio je u Mostaru (1927.-1929.) i Breslauu u Njemačkoj, danas Wroclaw u Poljskoj (1929.-1931.). U franjevački novicijat stupio je na Humcu 29. lipnja 1924., svečane zavjete položio u Mostaru 3. srpnja 1928., a za svećenika je zaređen u Weidenuu (u današnjoj Češkoj) 13. srpnja 1930. Vojsku je služio u Mostaru od kolovoza 1931. do kolovoza 1932. Pastoralno je djelovao kao kapelan na Širokom Brijegu (1931.-1932.) i na Humcu (1932.-1934.), potom kao župnik u Jablanici (1934.-1936.) i Čapljini (1936.-1943.). Do kraja je života na Širokom Brijegu, najprije kao samostanski vikar i kapelan (1943.-1944.), a zatim kao gvardijan i župnik (1944.-1945.). Sagradio je crkvu u Čapljini. Partizani su ga s drugim fratrima odveli 8. veljače 1945. sa Širokog Brijega i negdje na putu prema Splitu ubili – najvjerojatnije u blizini Zagvozda. Ubijen je u 41. god. života, 20. god. redovništva i 15. god. svećeništva.

 

  1. Fra Darinko Brkić 1936.-1937.[ps2id id=’zupnik-6′ target=”/]Brkić, fra Darinko – Rođen je 9. travnja 1898. u Dobrom Selu, tada župa Brotnjo – Gradnići, danas Tepčići. Osnovnu je školu završio u Gradnićima, gimnaziju kod franjevaca na Širokom Brijegu (1910.-1918.), a bogoslovni studij u Mostaru (1918.-1920.), Beču (1920.-1922.) i Breslauu, danas Wroclaw (1922.-1923.). Franjevački habit obukao je na Humcu 7. lipnja 1915., svečane zavjete položio u Mostaru 5. srpnja 1919., a za svećenika je zaređen u Beču 6. kolovoza 1922. Većinu života proveo je u pastoralu. Kao mlad svećenik najprije je četiri godine bio profesor u širokobriješkoj gimnaziji (1923.-1927.), a nakon toga je do smrti pastoralni radnik. Bio je župnik u Drinovcima (1927.-1929.), Veljacima (1929.-1932.), Humcu (1932.-1934.), Krehin Gracu (1934.-1935.), Seonici (1935.), Jablanici (1935.-1937.), Tihaljini (1937.-1944.), gvardijan i župnik na Humcu (1944.-1946.), župnik u Konjicu (1946.-1947.), kapelan na Humcu (1947.-1948.), župnik u Čerinu (1948.-1950.) i opet kapelan na Humcu (1950.-1952.). Tu je uhićen. Komunistički sud osudio ga je 1952. na osam godina zatvora. Izdržao je tri godine (1952.-1955.) u Sarajevu i Zenici. Po povratku je “de familia” na Humcu (1955.-1957.), zatim župnik u Čitluku (1957.-1966.), a kad se razbolio, kapelan i vikar rezidencije u Čitluku (1966.-1968.). Najdublji trag ostavio je iza sebe upravo u Čitluku, gdje je vodio izgradnju nove župne kuće i župne crkve (1963.-1965.) na potpuno novom lokalitetu, na fratarskom vinogradu Oskoruši, gdje se objekti nalaze i danas. Preminuo je 13. lipnja 1968. na Humcu, kamo je otišao pomoći ispovijedati za proslavu sv. Ante, u 71. god. života, 54. god. redovništva i 46. god. svećeništva. Pokopan je na čitlučkom groblju Podadvor.

 

  1. Fra Jako Križić 1937.-1938.[ps2id id=’zupnik-7′ target=”/]Križić, fra Jako – Rođen je 26. rujna 1893. u Krnjinu, župa Roško Polje. Osnovnu je školu završio u Rošku Polju, gimnaziju na Širokom Brijegu (1907.-1913.), a bogosloviju u Mostaru (1914.-1919.). Franjevački je habit obukao na Humcu 19. kolovoza 1913., svečane zavjete položio u Mostaru 15. rujna 1917., a za svećenika je zaređen u Mostaru 7. listopada 1917. Služio je kao kapelan i vjeroučitelj u Posušju (1919.-1920.), Konjicu (1920.-1921.), Humcu (1921.-1926.), kao župnik u Blizancima (1926.-1928.) i Blagaju (1928.-1929.), vikar rezidencije u Slanom (1929.-1930.), župnik u Gradnićima (1930.-1935.), kapelan na Humcu (1935.-1937.), župnik u Jablanici (1937.-1938.), samostanski vikar i kapelan na Humcu (1938.-1941.), kapelan u Čerinu (1941.-1944.) te konačno župnik u Čitluku (1944.-1945.). Partizani su ga 9. veljače 1945. odveli iz rezidencije u Čitluku i ubili. Župljani su ga našli mrtva pokraj groblja Podadvor i pokopali ga u groblje.

 

  1. Fra Nikola Ivanković 1938.-1944.[ps2id id=’zupnik-8′ target=”/]Ivanković, fra Nikola – Rođen je u Predgrađu kod Ljubuškoga, župa Humac, 17. ožujka 1888. Krstio ga je sutradan fra Alfonz Tichy, a krizmao biskup fra Paškal Buconjić 1. studenog 1893. Pučku je školu završio u Ljubuškom, gimnaziju kod franjevaca na Širokom Brijegu (1902.-1908.), a filozofsko-teološki studij u Mostaru (1909.-1912.) i Asizu (1912.-1914.). U franjevački red stupio je na Humcu 6. kolovoza 1908., svečane zavjete položio je u Mostaru 31. kolovoza 1912., a za svećenika je zaređen u Folignu 27. travnja 1913. U Hercegovinu se iz Italije vratio 1914. i pastoralno službovao dvije godine na Širokom Brijegu (1914.-1916.). Od 1916. studirao je klasičnu filologiju, najprije čini se u Budimpešti (1916.), a potom u Beču (1916.-1920.). Potom je od 1920. do 1928. profesor grčkog i latinskog jezika u širokobriješkoj gimnaziji. Nakon toga je u pastoralu: najprije je šest godina župnik u Čerinu (1929.-1935.), pa tri godine župnik u Drinovcima (1935.-1937.), kratko kapelan na Humcu (1937.-1938.), pa šest godina župnik u Jablanici (1938.-1944.) te vikar u Konjicu (1944.-1945.). Od početka 1945. je u Sarajevu kao kapelan hrvatske vojske. Na povlačenju prema Austriji zarobili su ga partizani u Mariboru. Iz Maribora kao zarobljenik prolazi logore još u Zagrebu, Sarajevu i Mostaru. U Zagrebu je neko vrijeme bio u zatvoru na Savskoj cesti, s dvjestotinjak drugih svećenika. Tu ga je susreo fra Ivo Sivrić te o tome ostavio bilješku. Pušten je na slobodu 31. kolovoza 1945. Već je sutradan opet u pritvoru. U istražnom je zatvoru proveo gotovo godinu dana. Unatoč svjedočenju jablaničkih Srba da fra Nikola nije nikome od njih učinio nikakvo zlo, bio je osuđen na zatvorsku kaznu od sedam godina. Na slobodu je pušten sredinom ožujka 1951. Boravio je na Humcu. Ponovo je uhićen u Ljubuškom u travnju 1952. Umro je na putu od Ljubuškog prema Mostaru od komunističkoga zlostavljanja. Predan je mrtav franjevcima u Mostaru. Preminuo je 21. svibnja 1952. u 64. god. života, 44. god. redovništva i 39. god. svećeništva. Pokopan je na groblju Šoinovac.

 

  1. Fra Blago Karačić 1914.-1994.[ps2id id=’zupnik-9′ target=”/]Karačić, fra Blago – Rođen je u Gornjem Crnču 6. rujna 1914., od oca Jakova, kovača, i Marije r. Šaravanja, kućanice. Osnovnu školu i gimnaziju završio je na Širokom Brijegu, a bogosloviju u Mostaru. Početkom srpnja 1934., kao gimnazijalac, obukao je redovničko odijelo, a nakon godinu dana položio je prve zavjete i postao članom franjevačkoga reda. Za svećenika je zaređen 1940. u Mostaru gdje je službovao kao duhovni pomoćnik (do 1942.), zatim na Humcu (1942.-1943.) i Konjicu (1943.-1946.), odakle je god. 1945. mobiliziran. Kao vojni svećenik i domobranski nadsatnik proživio je ratne strahote od Ivan-planine do Bleiburga, a zatim one na Križnom putu. U Bosanskom je Brodu zadržan u zatvoru dvadesetak dana te, po nekoliko dana, u Derventi i Doboju. Domalo, nakon povratka u Konjic, uhićen je 1. srpnja 1945. (k tome godine 1962. odležao je u zatvoru 15 dana, a 1965. godine 45 dana!). Za vrijeme dok je bio župnik u Konjicu bio je i administrator župe Jablanica (1946.-1951.). U svibnju 1952. fra Blago je iz Konjica premješten za župnika u Blagaj, a 1957. u Vitinu. Od godine 1961. do 1964. bio je gvardijan na Širokom Brijegu te župnik od 1961. do 1967., zatim je – nakon nepunih godinu dana služenja župe Banići iz samostana u Slanom – preuzeo službu samostanskoga vikara u Tomislavgradu (1967.-1973.). Godine 1973.-1974. bio je duhovnik časnih sestara u Potocima pokraj Mostara, zatim sedam mjeseci kapelan u župi Kočerin (1974.-1975.), odakle je otišao u Kongoru za duhovnoga pomoćnika (1975.-1981.). Preostale godine života (1981.-1994.) proveo je u zavičajnom samostanu na Širokom Brijegu. Promicao je katolički tisak za koji je i sam pisao. Štoviše, bio je i odgovornim urednikom Naših ognjišta od godine 1971. do svibnja 1974. Pisao je pjesme, pripovijetke, eseje i drame. Surađivao je s više katoličkih listova. Objavio je igrokaze Dželat (1972.), U mreži (1974.), Diva Grabovčeva (1982.). Posmrtno su mu objavljena onodobno dostupna sabrana djela pod naslovom Radi Boga i brata čovjeka (1997.). Zbirka pjesama Otisci Tvoga imena objelodanjena mu je godine 2000. i, u ponovljenom izdanju, 2001. Uspješno se bavio i slikanjem, iako je počeo slikati tek u svojoj 66. godini. Do godine 2000. u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj ostvareno je 16 njegovih samostalnih izložaba. Preminuo je 25. studenog 1994. Pokopan je u groblju Mekovac.

 

  1. Fra Andrija Šoljić 1951.-1955.[ps2id id=’zupnik-10′ target=”/]Šoljić, fra Andrija – Rođen je na Trebiševu, na planini Ljubuši, gdje su njegovi boravili (inače iz Gornjeg Crnča), 14. srpnja 1913. Pučku je školu završio na Šćitu, gimnaziju kod franjevaca na Širokom Brijegu (1926.-1935.), a bogoslovni studij u Mostaru (1935.-1938.) i Lyonu (1938.-1940.). U franjevački je red stupio na Humcu 29. lipnja 1932., svečane zavjete položio u Mostaru 2. srpnja 1936., a za svećenika je zaređen u Mostaru 12. lipnja 1938. U novicijatu je uzeo redovničko ime fra Tarzicije, kasnije promijenio u fra Andrija. Mladu Misu proslavio je na Ljubuši 3. srpnja 1938. Bio je kapelan na Kočerinu (1940.-1941.), Tomislavgradu (1941.-1944.), pa župnik u Šuici (1944.-1948.). Partizani su ga odveli iz Šuice i pet i pol mjeseci držali u zatvoru. U travnju 1948. premješten je u Rakitno, a već devet mjeseci kasnije dospio je u komunistički zatvor. Posve nevin odležao je u zatvoru godinu dana (1949.-1950.). Jedva je preživio mučenja u zatvoru. Potom je župnik u Jablanici (1951.-1955.) i Bukovici (1955.-1962.), kapelan u Tomislavgradu (1962.-1963.) i Posušju (1963.-1965.), dva mjeseca kapelan u Grudama (1965.) te dvije godine župnik u Gradnićima (1965.-1967.). Nakon Gradnića župnik je u Veljacima (1967.-1977.), pa onda kapelan u Slanom (1977.-1980.) i gotovo 20 godina u Ljutom Docu (1980.-1999.). Od 1999. do smrti je u Grudama, na svoju ruku. U Jablanici je živio u crkvenom tornju jer su mu komunisti oduzeli župni stan. U Bukovici su ga novčano kaznili zbog držanja vjeronauka. U Gradnićima mu je policija oduzela novac i zabranila izgradnju područne crkve. Preminuo je u Grudama 27. veljače 2004. u 91. god. života, 72. god. redovništva i 66. god. svećeništva. Pokopan je na groblju Gomilica u Grudama.

 

  1. Fra Andrija Kordić 1955.-1958.[ps2id id=’zupnik-11′ target=”/]Kordić, fra Andrija – Rođen je 19. rujna 1928. u Otoku, župa Vitina. Franjevački habit obukao u Kraljevoj Sutjesci 1946., jednostavne zavjete položio na istome mjestu 1947., a svečane 1951. u Sarajevu. Bogoslovni studij završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 1952. Za đakona ga je zaredio nadbiskup sarajevski Marko Alaupović 3. svibnja 1951. u Sarajevu, a za svećenika 13. svibnja 1951., isti nadbiskup, isto mjesto. Vojsku služio do srpnja 1950. Kao svećenik služio na nekim hercegovačkim župama: duhovni pomoćnik na Širokom Brijegu (1952.-1954.), na Humcu (1954.-1955.), župnik u Jablanici (1955.-1958.) te ponovo kapelan na Širokom Brijegu (1958.-1959.). Provinciju napustio u kolovozu 1959., a u listopadu 1961. kongregacija mu izdala indult redukcije ad statum laicalem (apostata).

 

 

  1. Fra Marko Dragićević 1958.-1964.[ps2id id=’zupnik-12′ target=”/]Dragićević, fra Marko – Rodio se u Miletini, župa Međugorje, 6. veljače 1927. Pučku školu završio je u Međugorju, a onda pošao u poznatu Franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu (1938.-1945.). Šk. 1943.-1944. godine završio je 6. razred. Trebao je tada stupiti u novicijat, ali te godine zbog ratne opasnosti nije bilo oblačenja. Bio je u 7. razredu gimnazije kada su partizani u veljači 1945. zauzeli samostan te poubijali brojne profesore i druge franjevce na Širokom Brijegu. On se spasio jer još nije bio klerik pa nije nosio habit. Preostala dva razreda gimnazije polagao je u Sarajevu (1951.-1952.). U franjevački red stupio je 29. lipnja 1946. u Kraljevoj Sutjesci skupa s bosanskim novacima. Svečane zavjete položio je u Sarajevu 25. ožujka 1951. Bogoslovni studij završio je u Sarajevu (1947.-1953.), gdje je 13. svibnja 1951. zaređen za svećenika. Vojni je rok služio, čini se, 1945.-1946. Djelovao je pastoralno u brojnim hercegovačkim župama, a kratko i izvan Hercegovine: 1953. je na Širokom Brijegu, zadužen za Polja, 1953.-1954. kapelan na Humcu. God. 1954. trebao je poći u Rakitno kao kapelan i ujedno biti zadužen za Polja, ali na dan polaska (30. svibnja) ranio se puškom u ruku, otišao u bolnicu te kao rekonvalescent ostao na Humcu do svibnja 1955. Potom je kapelan na Širokom Brijegu (1955.-1957.) i u Čapljini (1957.-1958.), a onda župnik u Jablanici (1958.-1964.). Zatim je predsjednik samostana u Slanom te služi župu Baniće (1964.-1967.), pa je četiri mjeseca župnik u Posuškom Gracu (1967.) te župnik u Ljutom Docu (1967.-1977.). Tu je temeljito obnovio i proširio župnu crkvu te uredio župnu kuću. U Izbičnu je župnik pet godina (1977.-1982.). I tu je obnovio župne zgrade. Nakon Izbična je šest godina kapelan na Kočerinu (1982.-1988.), a od 1988. do smrti stalno je u Posušju. Bavio se fotografijom i snimanjem. Preminuo je u Posušju 14. lipnja 2003. u 77. god. života, 57. god. redovništva i 53. god. svećeništva. Pokopan je na groblju Martića križ.

 

  1. Fra Rade Dragićević 1964.-1967.[ps2id id=’zupnik-13′ target=”/]Dragićević, fra Rade – Rođen je 7. prosinca 1933. u Studencima. Pučku školu završio je u Zvirovićima (1940.-1944.). Potom je 1944. godine otišao u franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu, ali se zbog nemogućnosti održavanja nastave u ratnim okolnostima već nakon mjesec i pol dana vratio kući. Srednju školu (tada osmogodišnju) tako završava u Ljubuškom (1946.-1947.), Zagrebu (1947.-1948.) i kod franjevaca u Visokom (1948.-1954.). Bogoslovni studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1954.-1959.). Gotovo dvije godine je u vojsci, u Debru, na albanskoj granici (1959.-1961.). U franjevački novicijat stupio je u Kraljevoj Sutjesci 1951. godine, a vječne zavjete položio je u Sarajevu 1955. godine. Redove subđakonata i đakonata podijelio mu je sarajevski nadbiskup Marko Alaupović u Sarajevu 1957. godine, a svećeništva mostarski biskup Petar Čule u Mostaru 1958. godine. Fra Rade je većinu svoga svećeničkog života proveo u pastoralu. Bio je duhovni pomoćnik u Mostaru (1961.-1964.), a potom župnik u Jablanici (1964.-1967.) i Rošku Polju. Odatle odlazi za kapelana u Posušje (1977.-1978.), pa je dvije godine gvardijan i župnik u Konjicu (1978.-1980.). Nakon toga je tri godine kapelan u Bukovici (1980.-1983.), pa po šest godina u Mostaru (1983.-1989.) i Posušju (1988.-1995.) i devet na Čerinu (1995.-2004.). Od početka 2005. godine u mirovini je na Humcu.

 

  1. Fra Alojzije Sesar 1967.-1978.[ps2id id=’zupnik-14′ target=”/]Sesar, fra Alojzije – Rođen je 14. veljače 1926. na Kočerinu. Osnovnu školu završio je na Kočerinu, a gimnaziju je učio kod franjevaca na Širokom Brijegu od 1938. godine. Morao je prekinuti gimnaziju (1945.), služiti jugoslavensku vojsku pa onda polagati gimnaziju privatno. Bogoslovni studij završio je u Sarajevu (1948.-1953.). Franjevačko je odijelo obukao na Humcu 15. kolovoza 1947., svečane zavjete položio u Sarajevu 8. prosinca 1951., a za svećenika je zaređen također u Sarajevu 20. travnja 1952. Najprije je djelovao kao kapelan na Humcu (1953.-1954.), u Mostaru (1954.-1955.) i u Duvnu (1955.-1958.). Potom je župnik u Rošku Polju devet godina (1958.-1967.) i Jablanici 11 godina (1967.-1978.). Kako je obolio, liječi se od zloćudnog raka u Sarajevu. Potom pomaže braći u Konjicu (1978.-1981.) i Širokom Brijegu (od 1981. do smrti). Kao župnik u Rošku Polju podigao je sa župljanima novi betonski zvonik, obnovio župnu crkvu, kao i onu zavjetnu na groblju sv. Ivana, sagradio vjeronaučnu dvoranu i iznutra dovršio obnovu stare župne kuće. Preminuo je na Širokom Brijegu 21. ožujka 1994. u 68. god. života, 46. god. redovništva i 42. god. svećeništva. Pokopan je na groblju Mekovac.

 

  1. Fra Eugen Tomić 1978.-1980.[ps2id id=’zupnik-15′ target=”/]Tomić, fra Eugen – mlađi – Rođen je u Radišićima, župa Humac, 6. veljače 1919. Pučku školu pohađao je u Ljubuškom (1927.-1931.), a srednju školu u franjevačkoj gimnaziji na Širokom Brijegu (1931.-1940.). Filozofsko-teološki studij pohađao je na Humcu (1940.-1942.), u Mostaru (1942.-1944.) i Zagrebu (1944.-1945.). U novicijat je stupio na Humcu 11. srpnja 1937., svečane zavjete položio na Humcu 12. srpnja 1941., a za svećenika je zaređen u Mostaru 22. kolovoza 1943. U novicijatu je uzeo redovničko ime fra Ambrozije, a kasnije ga promijenio u fra Eugen. Svećenički je vijek proveo u hercegovačkim župama. Najprije je kratko župni vikar na Humcu (kolovoz 1945. – siječanj 1946.), pa u Tihaljini (1946.-1949.) i na Širokom Brijegu (1949.-1950.). Zatim je župnik u Čerinu (1950.-1952.), gvardijan i župnik na Humcu (1952.-1955.), župnik u Čapljini (1955.-1957.), Kongori (1957.-1962.), Ljutom Docu (1962.-1966.) te 9 godina u Posušju (1966.-1975.). Tada se povlači u “mirnije vode”: obavlja službu župnog vikara u Vitini (1975.-1976.), Tihaljini (1976.-1977.), Ljutom Docu (1977.-1978.), Konjicu i Jablanici (1978.-1980.), u maticama župe fra Eugen se potpisivao kao župnik u zamjeni ili kao župni vikar. Bio je upravitelj franjevačke kuće na Jablanovcu u Zagrebu (1980.-1984.), župni pomoćnik u Mostaru (1984.-1986.), Čapljini (1986.-1991.) i Veljacima (1991.-1997.). Godine 1997. odlazi u samostan na Humac, ali je aktivan i od pomoći gotovo sve do smrti. Preminuo je na Humcu 11. prosinca 2005. u 86. godini života, 68. god. redovništva i 62. god. svećeništva. Pokopan je na Novom groblju na Humcu.

 

  1. Fra Jozo Jolić 1980.-1988.[ps2id id=’zupnik-16′ target=”/]Jolić, fra Jozo – Rođen je u Kongori 22. svibnja 1946. Osnovnu školu završio je u Kongori (1954.-1958.) i Tomislavgradu (1958.-1962.), a srednju u Visokom kod franjevaca (1962.-1966.). Filozofsko-teološki studij pohađao je najprije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1969.-1971.), a potom u Schwazu (1971.-1972.) i Freiburgu (1972.-1974.). Diplomirao je u Freiburgu u studenom 1974. U franjevački novicijat stupio je 1966. godine na Humcu, a vječne zavjete položio je na La Verni 1972. godine. Za đakona ga je zaredio nadbiskup Hermann Schäufele u Freiburgu u svibnju 1973., a za svećenika isti nadbiskup u Beuronu u srpnju 1973. Vojni rok služio je u Kikindi, Zrenjaninu i Beloj Crkvi 1967.-1968. godine. Nakon završetka studija fra Jozo je najprije šest godina duhovni pomoćnik u Međugorju (1974.-1980.), pa osam godina župnik u Jablanici (1980.-1988.), jednu u Posušju (1988.-1989.) i 11 u Rošku Polju (1989.-2000.). Potom je ispovjednik i propovjednik u Bukovici (2000.-2003.) i u Tomislavgradu (od 2003. do danas).

 

  1. Fra Alojzije Bošnjak 1988.-1999.[ps2id id=’zupnik-17′ target=”/]Bošnjak, fra Alojzije – Rođen je 6. travnja 1939. u Grabovoj Dragi, župa Mostarski Gradac. Osnovnu školu pohađao je u Grabovoj Dragi i na Širokom Brijegu, a srednju u Bolu na Braču. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Visokom i Sarajevu. Franjevački habit obukao je 30. kolovoza 1959. u Slanom (novicijat proveo na Humcu). Za svećenika je zaređen 11. listopada 1966. u Sarajevu. Ušao je u novicijat 1959. u Slanom, a doživotne zavjete položio 1965. na Humcu. Zaređen je za svećenika 1966. godine u Sarajevu. Svoju službu kao svećenik započeo je u Gorici 1967. godine. Godinu dana kasnije ide na Humac i tu ostaje do 1970. godine. Tada postaje župnik u Rakitnu i tu dužnost obavlja do 1976. godine. Nakon godinu dana rada kao kapelan u Posušju, fra Alojzije prima novu dužnost u Veljacima gdje ostaje do 1981. godine. Pri završetku ove službe postaje župnik u Crnču gdje ostaje do 1988. godine. Nakon kratkog razdoblja u Kočerinu prima novu dužnost kao župnik u Jablanici gdje ostaje do 1999. godine. Sa svojim župljanima u toj župi dijelio je sve jade i strahote Domovinskoga rata. Nakon toga kroz godinu dana fra Alojzije vrši službe u Mostaru, Ljutom Docu i u Gorancima. Potom prelazi u samostan u Konjicu gdje ostaje kao gvardijan i župni upravitelj do kolovoza 2005. Na službu u Mostar dolazi 2006. godine gdje ostaje do 2010. Tu je na poseban način vršio službu kao ispovjednik. Od 2010. do 2015. bio je župni vikar u Šuici, a potom je premješten u Frohnleiten u Austriju gdje je preminuo 20. siječnja 2017. u 78. godini života, 58. godini redovništva i 51. godini svećeništva. Pokopan je na groblju Šoinovac.

 

  1. Don Slaven Ćorić 1999.-2001.[ps2id id=’zupnik-18′ target=”/]Ćorić, don Slaven – Rođen je u župi Kruševo 20. travnja 1971., od roditelja Stipe i Nedjeljke r. Marijanović. Kršten 25. travnja 1971. u Kruševu. Krizman 29. svibnja 1983. u Kruševu. Osnovnu školu pohađao je u Kruševu od 1977. do 1985. Nakon toga prijavljuje se u sjemenište i odlazi u Dubrovnik 1985., gdje je i maturirao 1989. Po završetku gimnazije upisuje Filozofsko-teološki studij u Sarajevu na Vrhbosanskoj visokoj filozofsko-teološkoj školi, a nastavlja u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu gdje je i diplomirao 1996. Đakonat mu je podijelio biskup Ratko Perić 23. veljače 1997. u župi Svih Svetih u Aladinićima, a prezbiterat 30. kolovoza u Kruševu također biskup Ratko Perić. Mladu Misu slavio je u Kruševu 31. kolovoza 1997. Mladomisničko geslo: “Ostani vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac – život!” (Otk 2,10). Službe: kao pripravnik na đakonat i đakon djelovao je u župi Aladinići-Dubrave (1996.-1997.), župni vikar u Mostaru – sv. Matej – Rudnik/Orlac (1997.-1998.), župni vikar u Neumu (1998.-1999.), župni upravitelj u Jablanici (1999.-2001.), župni vikar u Neumu (2001.-2009.), župni upravitelj u Sutini (2009.-).

 

  1. Don Ivan Zovko 2001.-2016.[ps2id id=’zupnik-19′ target=”/]Zovko, don Ivan – Sin Stanka i Danice r. Zovko, rođen na Risovcu (ali u svim dokumentima piše u Pologu jer je tu bio prijavljen) 23. svibnja 1948., a kršten u Mostaru 6. lipnja iste godine. Osnovnu školu pohađao u Doljanima, Pologu, 7. razred u Konjicu i osmi razred u Mostaru 1963.-1964. Prvu Pričest i krizmu primio u župi Doljani. Gimnaziju pohađao u sjemeništu na Šalati u Zagrebu 1964.-1969., gdje je maturirao 1969. Vojni rok odslužio je u Bileći i Splitu 1967.-1968. Teologiju u Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi od 1969.-1975. Đakonat primio u sarajevskoj katedrali 21. travnja 1974., a svećenički red u Pologu 29. lipnja 1974. Bio je kapelan u župi Šipovača (1975.-1976.) kapelan i vicarius substitutus u Pologu (1976.-1980.), kapelan u katedrali u Mostaru (1980.-1984.), župnik na Rotimlji (1984.-1993.), župnik župe sv. Luke Ilići (1993.-2000.), pomoćnik ravnatelja caritasa (2000.-2001.), župnik župe Jablanica (2001.-2016.), pastoralni suradnik u župi Drežnica (2005.-2012.) i upravitelj župe Drežnica (2012.-2016.). Od 2016. nalazi se u mirovini u Svećeničkome domu u Mostaru.

 

  1. Don Mile Vidić 2016.-2017.[ps2id id=’zupnik-20′ target=”/]Vidić, don Mile – Don Mile je sin Vidana i Janje r. Puljić. Vjenčali su se 1960. na Rotimlji, vjenčao ih je don Ivan Kordić. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata izbjegli su u Đakovačka Selca i tu su ostali od 1941. do 1946., a u Domovinskome ratu izbjegli su u Posušje, na žalost obitelj se nije mogla vratiti na Stjepan Krst pa je novi dom sagradila u Stocu. U oba rata sve je bilo spaljeno i uništeno. Vidan i Janja imali su u zajedničkom braku jedanaestero djece, a don Mile je najmlađi. Don Mile se rodio 16. ožujka 1980. na Stjepan Krstu, mladenaštvo i djetinjstvo proveo je na Stjepan Krstu. Osnovnu školu do četvrtog razreda pohađao na Donjem Brštaniku od 1986. do 1990., zatim peti razred pohađao je u Stocu, a zbog ratnih zbivanja s obitelji izbjegao je u Posušje gdje je završio osnovnu školu 1995. U sjemenište poslao ga je don Slavko Maslać, a sjemenišnu klasičnu gimnaziju “Don Frane Bulić” pohađao je od 1995. do 1999. u Splitu. Poslije završetka gimnazijskoga obrazovanja upisuje teološko-filozofski studij u Sarajevu koji pohađa od 1999. do 2001. Studij nastavlja na sveučilištu sv. Patrick u Maynooth – Irska od 2001. do 2004. Za đakona ga je zaredio biskup Ratko Perić 24. lipnja 2004. na ruševinama crkve na Stjepan Krstu. Đakonski praktikum proveo je u župi Blagaj-Buna sa župnikom don Željkom Majićem. Za svećenika ga je zaredio biskup Ratko Perić 29. lipnja 2005. u mostarskoj katedrali. Mladu Misu proslavio je 3. srpnja 2005. u Stocu. Na Mladoj Misi propovijedao je don Josip Dukić, mladomisničko geslo bilo je “Ovo činite meni na spomen” (Lk 22,19). Kao mladomisnik dogovorom biskupa Ratka Perića i dubrovačkoga biskupa Želimira Puljića biva posuđen Dubrovačkoj biskupiji, biskup Želimir imenovao ga je osobnim tajnikom te na toj službi ostaje od 2005. do 2007. Po završetku službe u Dubrovniku postao je župni vikar u župi Blagaj-Buna (2007.-2009.) sa župnikom don Ivom Šutalom. Zatim je poslan za župnoga vikara na župu Gradina (2009.-2010.) sa župnikom don Đurom Benderom. Postdiplomski studij (2010.-2012.) završio je na Papinskom Sveučilištu Lateran, na Institutu za moralnu teologiju na Akademiji Alfonzijani. Magistrirao je u lipnju 2012. iz moralne teologije s temom “Moralni aspekt sreće i sramote ljudske osobe stvorene na sliku Božju u svjetlu Teologije Tijela Ivana Pavla II.”. Po povratku iz Rima imenovan je za župnoga vikara u mostarskoj katedrali (2012.-2014.) za župnikovanja don Luke Pavlovića, a od 2014. do 2016. bio je župni vikar u župi sv. Mateja u Mostaru sa župnikom don Ivicom Borasom. Krajem rujna 2016. imenovan je župnikom u Jablanici i župnim upraviteljem u Drežnici. Od 2012. predavač je na Teološko-katehetskom institutu u Mostaru, gdje predaje moralne kolegije i engleski jezik. Trenutno obnaša službu župnika u Prenju, gdje je postavljen 2017. godine.

 

  1. Dr. don Marko Šutalo 2017.-[ps2id id=’zupnik-21′ target=”/]Šutalo, dr. don Marko – Rođen u Čapljini 3. kolovoza 1973., sin Srećka i Mare r. Papac. Kršten u Čapljini 8. kolovoza 1973. Krizman u Hrasnu 24. travnja 1988. Prva četiri razreda osnovne pohađao je na Cerovici od 1980. do 1984. Nakon četvrtoga razreda peti razred započeo u Hutovu u jesen 1984., a osmi završio u ljeto 1988. Prva tri razreda sjemeništa, od 1988. do 1991., završio je u Interdijecezanskoj školi za spremanje svećenika (sjemenište) u Zagrebu na Šalati, a maturantsku godinu završio je u nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji „Don Frane Bulić“ (sjemeništu) u Splitu 1992. Filozofsko-teološki studij u Bolu započeo 1992. i povratak u Sarajevo 1996., gdje je diplomirao 16. lipnja 1998. s radnjom: „Stećci donje Hercegovine.“ Đakonat u Sarajevu, 30. studenoga 1997., podijelio biskup Ratko Perić. Prezbiterat u Mostaru, 29. lipnja 1998., podijelio biskup Ratko Perić. Mlada misa u Hrasnu 5. srpnja 1998., a mladomisničko geslo: „U tebe se Gospodine uzdam.“ Nakon četverogodišnjeg doktorskog studija, položenih ispita i obrane radnje, 15. srpnja 2010. na Teološkom fakultetu Eberhard-Karls Sveučilišta u Tübingenu postigao doktorat iz područja religijske pedagogije, kerigmatike i izobrazbe odraslih s radnjom: „Firmkatechese in Herzegowina, Empirische Befragung von Priestern und Ordensleuten, Erarbeitung einer Konzeption für die Firmkatechese“ – „Kateheza sakramenta potvrde u Hercegovini – Empirijski upiti svećenika i redovnika, Izrada koncepta za krizmenu katehezu.“
    Službe: Đakonski praktikum u župi sv. Luke u Ilićima (o Božiću 1997.), te u Studencima (Nova godina i Uskrs 1998.), duhovni pomoćnik u župi Gradina (1998.-2003.), župni vikar u Centar-Zalik u Mostaru (2003.-2005.), župni upravitelj u župi Bogdašićima i župi Lepetane u Kotorskoj biskupiji (2005.-2006.), pastoralni suradnik u Hrvatskim katoličkim zajednicama Reutlingen, Tübingen i Metzingen (2006.-2010.), župni vikar u Katedrali – Mostar (2010.-2012.), upravitelj župe Aladinići-Dubrave (od 2012.-2017.). Predavač na Katehetsko-teološkom institutu u Mostaru (od 2010. predaje sljedeće predmete: Religijska pedagogija i katehetika, Religiozni odgoj i kateheza adolescenata i mladih, Religiozni odgoj i kateheza djece predškolske dobi i Školska pedagogija) i Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru (od 2012.-, predaje Religioznu pedagogiju), član Katehetskoga vijeća BK BiH (od rujna 2009.). Od 2017. župnik u Jablanici i župni upravitelj u Drežnici, te predstojnik Teološko-katehetskog instituta u Mostaru.