Slavlje Male Gospe u Jablanici – 08.09.2011.
Iako je zaštitnik župe Bezgrješno Začeće BDM, Jablanica slavi Malu Gospu kao glavnu godišnju Gospinu svetkovinu.
Ove godine o stotoj obljetnici župne crkve, Mala Gospa je u Jablanici proslavljena vrlo svečano uz nazočnost domaćih i raseljenih župljana, kao i mnogih Gospinih štovatelja iz susjednih župa i drugih mjesta.
Za ovu svetkovinu župljani su se pripremali trodnevnicom. U ponedjeljak, utorak i srijedu u 18 sati bila je prigoda za svetu ispovijed, a nakon toga pobožnost u čast Blažene Djevice Marije i sveta Misa
Prvu večer trodnevnicu je predvodio župnik, drugu fra Jure Perić, župnik s Gračaca i treću fra Andrija Jozić, župnik iz Doljana.
Misno slavlje na svetkovinu Male Gospe u 11 sati predvodio je fra Mate Dragićević, župnik u Gradnićima, a rodom iz župe Međugorje. On je ovdje, stanujući kod svog strica pok. fra Marka Dragićvića, završio 4 viša razreda osmoljetke. Do sada se u ovoj župi izmijenilo 18 župnika, a trojica od njih bili su Dragićevići: pok. fra Pavo Dragićević, rodom iz Međugorja bio je župnik od 1927. do 1934. Pok. fra Marko Dragićević, također iz Međugorja, bio je župnik od 1958. do 1964. i fra Rade Dragićević iz Studenaca, bio je župnik u dva navrata. Prvi put od 1964. do 1967., a drugi put 1978 -1979.
Uz fra Matu koncelebrirali su sadašnji župnik don Ivan Zovko, župnik Drežnice don Nikola Menalo, župnik iz Konjica fra Petar Drmić, fra Rade Dragićević, iz samostana na Humcu, don Josip Majić, župnik župa Obri i Solakova Kula, braća don Tade i don Ile Ivoš, župnici Skopaljske Gračanice i Rostova, fra Darko Drljo, župnik sa Žitača i fra Slaven Brekalo, župni vikar iz Međugorja. Fra Mate je u jasnoj i glasnoj propovijedi naglasio kakao nam je Mala Gospa – Marija uzor u spremnosti na žrtvu, uzor u vjeri i vjernosti. “Neki čovjek reče: Mi ljudi imamo tri majke: majku zemlju koja nas hrani, fizičku majku koja nas je rodila i nebesku majku Mariju. Ova treća nam je najvažnija, jer je rodila Spasitelja koji nam daje život vječni.
Ovo svečano slavlje uzveličao je župni crkveni zbor iz Međugorja pod vodstvom sestre Irene Azinović, kojoj je pomagala i sestra Danijela Brekalo, a slavlju bio je nazočan i o. Milan, pravoslavni paroh iz Konjica.
Prvi hdočasnici došli su već u 8 sati, a oko 10 sati crkveno dvorište je već bilo puno vjernika i većina ih je psritupila sakramentu pomirenja ili sv. ispovijedi. Sunčano i toplo je omogućilo mnogima lakši dolazak iz okolnih i drugih mjesta što je veliko ohrabrenje za malobrojne preostale župljne Jablanice, koji su svoju crkvu za ovu prigodu temeljito obnovili i uredili crkveni okloiš. Po prvi puta sa stoljetnog zvonika Malu Gospu i sve njezhine štovatelje pozdravljala su nova zvona svojim skladnim i jasnim glasom.
SLAVLJE SV. MIHOVILA NA RADEŠINAMA
Selo Radešine pripada općini Konjic a župi Jablanici od njezinog osnutka 1917.god. Nekad su Radešani imali crkvu u Ostrošcu a tamo su išli u osnovnu školu, pa kad je ona potopljena sagradili su novu crkvu 1956. godine na čast sv. Mihovila u selu. Udaljena je od magistralnog puta Jablanica Konjic 2 km a od Jablanice oko 15 km. Gore župnik, s malobrojnim povratnicima i većim brojem vikendaša, slavi sv. misu svake druge nedjelje. Ali kad Radešani slave sv. Mihovila onda dođu svi koji mogu. Ove godine Miholjdan su slavili u nedjelju 2. listopada. Vrijeme je bilo sunčano, ugodno i toplo, pa se misno slavlje moglo bez poteškoće upriličiti u crkvenom dvorištu. Sv. misu uz koncelebraciju župnika don Ivana, predvodio je o. Pero Mijić (Barišić) isusovac na dužnosti u Dubrovniku a rodom iz ovih krajeva. Tumačeći tekstove sv. pisma koji govore o anđelima u propovijedi je naglasio da nas sv. Mihovil svojim imenom stalno potiče na razmišljanje: tko je kao Bog. Drugim riječima ima li ikakva stvarnost u ljudskom životu koja bi bila više vrijedna, za koju bi se isplatilo živjeti i više žrtvovati.
Radešani su poslije sv. mise nastavili slavlje s prijatljima i gostima za obiteljskim stolovima u svojim domovima, od kojih su samo neki obnovljeni, a drugi još vapiju za obnovom. Pater Pero je bio na ručku sa župnikom kod brojne obitelji Mijić, čiji su korjeni iz isotg mjesta – Budišnja Ravan, pa su tako i rodbinski povezani. Sve je prošlo u najboljem redu i miru Bogu i sv. Mihovilu hvala